O grahu smo već pisali u članku o antioksidansima i tada smo vam rekli da nabavite količine dovoljne za ratnu zalihu. Ako se sjećate, grah se nalazio na čak tri mjesta na popisu namirnica bogatih antioksidansima dok je sitni crveni suhi grah bio na tronu liste.

Pa da ponovimo gradivo. Riječ je o jednogodišnjoj biljci iz porodice mahunarki koja je stigla iz Amerike u Europu u 16. stoljeću zajedno s krumpirom i kukuruzom. Razlikujemo mladi i suhi grah. Pretpostavljate da nije zauvijek mlad kao ni vi što znači da vam je dostupan svega nekoliko mjeseci u godini, a suhi pak možete nabaviti i konzumirati uvijek. Ova najpoznatija mahunarka razvila je nebrojeno vrsta a vjerojatno isto toliko i načina spravljanja.

Grah posjeduje iznimnu energetsku vrijednost te sadrži gotovo sve esencijalne aminokiseline. Pored toga sadrži lecitin te minerale dušik, kalij, kalcij, željezo, fosfor, magnezij, cink i natrij. Predstavlja odličan izvor bjelančevina a za razliku od drugih izvora grah ima malo masti, te ne sadrži one zasićene kao ni kolesterol.

Odličan je izvor dijetalnih vlakana koja doprinose osjećaju sitosti održavajući nivo šećera u krvi stabilnim. Od vitamina odličan je izvor folne kiseline, tiamina, piridoksina (B6), vitamina K, riboflavina (B2), pantotenske kiseline i niacina (B3).

Sastav u 100 g

Grah u službi zdravlja

Iako je na našim stolovima od davnina, tek mu je nedavno posvećena puna pažnja koju zaslužuje obzirom na sve veću popularnost zdravog načina prehrane. Zaista možemo reći kako je riječ o superhrani obzirom da grah sadržava u jednom vlakna, proteine i antioksidante. Upravo zbog spomenutih vrijednosti grah iznimno pozitivno djeluje na naše zdravlje. Snižava kolesterol, regulira šećer u krvi i proizvodnju inzulina obzirom na nizak glikemijski indeks i složene ugljikohidrate koji se polako probavljaju, dobar je za zdravlje probavnog trakta i štiti od raka, a pogotovo onog debelog crijeva.

Obzirom da sve vrste graha od kojih mnoge možete naći i u našem podneblju poput zelenčeka, trešnjevca, crvenog, bijelog i crnog graha sadrže vrlo malo masnoća i kalorija, preporučljivo ga je jesti čim više a osobito se preporuča dijabetičarima te ostalima koji žele regulirati tjelesnu težinu.

Grah dokazano smanjuje i rizik od srčanih bolesti zbog već spomenutog prirodno niskog udjela masnoće, izostanka zasićenih masnoća i trans-masti i to za čak 82 posto. Ni tu nije kraj. Na red dolazi folna kiselina kojom grah obiluje a koja je iznimno važna za trudnice a povoljno utječe i na mentalno zdravlje zbog vitamina tiamina koji sudjeluje u proizvodnji energije i sintezi acetilkolina, neurotransmitera za pamćenje.

Grah u tanjuru

Već smo spomenuli da je mladi grah dostupan rjeđe dok suhi možete naći u svako doba godine. Stoga je veća vjerojatnost da ćete pripremati ovaj drugi kad je on već sazrio odnosno kažemo da je osušen.

Ukoliko biste bili lijeni i htjeli skratiti postupak pripremanja graha tako što biste ovaj odmah ubacili u lonac, visoka temperatura vode utjecala bi samo na površinski dio zrna koji bi bio rehidriran (osvježen) dok bi unutrašnost ostala suha i brašnasta a samim time i neukusna.

Iz tog razloga, ne budite lijeni i grah prije kuhanja namočite jer osim što će biti ukusniji, proces namakanja će također rastaviti složene kemijske spojeve koje zovemo neprobavljivi šećeri, odnosno ogliosaharidi čime ćete spriječiti nadutost nakon uživanja u tanjuru graha. Najbolje ga je namakati 24 sata, potopljenog u zasoljenoj vodi na nešto nižoj temperaturi nakon čega ga je potrebno dobro isprati.

Njegov neutralan okus osigurat će vam niz kombinacija s različitim namirnicama i začinima, a kako je dostupan tijekom cijele godine, primjena graha u kuhinji je zaista široka. Grag varivo, zapečeni grah ili grah na salatu samo su neke od mnogobrojih kombinacija za prste polizati.

Dakle, nemate opravdanja i nedajte da vas njegova nešto duža priprema obeshrabri. Iako naslov članka postavlja pitanje zašto ubaciti grah u svoj jelovnik, nakon svega rečenog, možemo samo pitati a zašto ne? ?